1

Zapravo i nije baš adekvatan naslov s obzirom da kuhanja baš i nema.

Ova priča smjestila se na adresi Ribnjak 8 gdje se nalazi raw food club – Elixir – Art of raw food. Odgovorni krivci za to su Lena i Darko Jurić, bračni par koji se zaljubio u prehrambeno-životni stil baziran na sirovoj hrani.

2

Darko i Lena vode restoran, autori su kuharice pod nazivom Snaga sirovog, a ograniziraju i radionice na kojima prezentiraju svoje stečeno iskustvo i znanje na temu pripreme sirovih jela. Jedan ciklus obično se sastoji od 4 zasebne radionice.

3

Prva radionica je uvodna i upoznat će vas s temeljima ove prehrambene filozofije. U teorijskom dijelu radionice saznat ćete što je raw food, njegove prednosti, što je npr. dehidrator, koja su vam kuhinjska pomagala nužna itd.

4

A zatim, budimo iskreni, the fun part – demonstracija pripreme jela. Počinje se s jednostavnijim obrocima kao što su npr. smoothies, ali tijekom radionica naučit ćete raditi i složenija jela poput nekih koje možete probati u njihovom restoranu. I vjerujte mi, nećete ostati gladni.

6Čips od kelja

7Sushi

8Sirovi krekeri, francuska salata i hummus

Jedan ciklus je upravo u tijeku pa se već ove subote možete priključiti ako ima slobodnih mjesta s obzirom da je broj sudionika ograničen.

Sve informacije možete saznati ovdje:

Elixir – Art of raw food
Ribnjak 8, 10 000 Zagreb
Facebook
http://www.artofrawfood.com
info@artofrawfood.com
091 164 1485

1

Nema tako dugo da sam u virtualnim bespućima nabasala na stranicu na kojoj sam se (pre)dugo zadržala. Početno oduševljenje postepeno je prešlo u neku anksioznost i jal.

Tu smo gdje jesmo. Životni standrad nam je sve lošiji. I vlastiti kriteriji primorani su u stopu pratiti političke i ekonomske promjene. Zadovoljavamo se mrvicama. Iako ulažemo velik trud u održavanje svog mikrosvijeta,  polako i nesvjesno mijenjamo svoje “ja”.

Ovo je stranica s početka priče. Čini se kao da žive svoj san. A mi tonemo u noćnu moru.

I što nam je onda činiti? Ukoliko ne planiramo emigraciju, očito nema druge nego skočiti na glavu i uložiti još veći trud. Po mogućnosti u ono što vjeruješ i što voliš.

Čini mi se da je tako razmišljala i protagonistica ove priče.

Kao što sam i ovaj blog pokrenula isključivo s ciljem da pokušam barem nekoga potaknuti na kvalitetniju prehranu, tako sam i ovaj “projekt” započela vrlo iskreno i bez ikakvih skrivenih namjera tj. da bih, kad već svojatam djelić interneta,  pomogla ljudima koji rade ono u što i oni i ja vjerujemo – šire svijest o važnosti kuhanja i samostalnog pripremanja obroka.

Jest da izbor nije baš velik, ali točno sam znala kome ću se prvo obratiti.

Znam da sam jednom prolazila Preradovićevom i spazila malu tablu s natpisom “Plavi lonac”. To mi se gotovo subliminalno  urezalo u pamćenje. Vjerojatno sam u nekoj žurbi samo projurila dalje jer se zapravo nisam sjećala o čemu se tu radi. A onda me drugi put podsvijest zaustavila i pročitala sam i ona sitnija slova “radionice kuhanja”. Pomislila sam: “Ma daj, to kod nas actually postoji?!” Netko je skočio na glavu.

Vesna Vrkljan vlasnica je i voditeljica radionica kuhanja u Plavom loncu. Koncept Plavog lonca je da je rad organiziran u manjim grupama kako bi svaki polaznik mogao aktivno sudjelovati i kako bi se postigla opuštena prijateljska atmosfera. Sve informacije možete saznati na njihovoj stranici koju, moram napomenuti, redovito ažuriraju datumima novih radionica.

2

Vesna nas je sve dočekala s osmijehom na licu i svježe iscijeđenim sokom od agruma.

Ja sam se malo bacila na istraživanje interijera koji je izuzetno slatko i ugodno uređen.

44

5

6

3

Tema ove radionice bila je izrada sushija.

6a

Ali smo prvo napravili sladoled od đumbira. Mljac.

8a

9

OK, riža je gotova i ide na hlađenje dok mi ćakulamo s izuzetno simpatičnom Vesnom koja spremno odgovara na sva pitanja.

9a

Sushi time!

9c

Prvo treba očistiti i nasjeckati sve namirnice. Ako je općenito važno da su namirnice svježe, kod sushija je to naročito važno.

9d

9e

9f

9g

I tako 4 h prođe dok si rek’o keks. Najeli smo se sushija (a bome i ponijeli zavidnu količinu doma), zasladili se slatkačem i nadasve kvalitetno proveli  jednu večer.

Radionica kuhanja nije samo kuhanje. Cijeli je niz pozitivnih efekata odlaska na neku takvu radionicu. Upoznat ćete nove ljude, naučiti nešto novo i korisno, zabaviti se, susresti se s novim okusima… Osim toga, mislim da je jako dobro otići na takvo što i s prijateljem/icom ili boljom polovicom. Razvija se osjećaj bliskosti, potiče komunikacija i suradnja i konačno, otići ćete doma bogatiji za jednu lijepu zajedničku uspomenu.

Sumnjam da želite za nekoliko godina pričati ovakve anegdote – “E, znaš ono kad smo pili čaj u Avenue Mallu, šutili smo jer nam je taj dan bilo i previše izgovorenih riječi na poslu, ljudi su prolazili pored nas s vrećicama punih stvari koje si zapravo ne mogu priuštiti, a djeca su ponavljala onu glupu pjesmicu s reklame od neke banke”.

Pa eto, bilo da je to za Valentinovo ili neku drugu priliku, ovo bi mogao biti jedan jako lijep poklon osobi koju volite. A sigurno ćete ju još više voljeti kada vam doma pokaže što je naučila. Poklon s kojim su svi na dobitku.

 

Plavi lonac
Preradovićeva 32, 10 000 Zagreb
Facebook
http://www.plavi-lonac.hr/
plavi.lonac32@gmail.com
095 9101 575

Electro MC Šime

…ilitiga prošlogodišnji pobjednik Masterchefa Šime kuha za Electrolux.

_MG_6515

Dakle, nisam bila na na nekom jeftinom partyu nego na zadnjoj u ovogodišnjem nizu radionica koje je organizirao Electrolux.

Fina papica, ugodno društvo, nova bloggerska poznanstva utjelovljena u 3 simpatične mlade dame (Pamela – CharmPam, Tihana – Just Cake the Cupcake i Tadeja – T and T Kitchen).

Na menuu je bilo ribe na više načina, janjetine, povrća… Da ne duljim, evo nekoliko fotki s mjesta zločina.

Prionulo se poslu…

_MG_6524

_MG_6557

_MG_6542

_MG_6528

_MG_6555

Na kraju je to izgledalo ovako nekako…

_MG_6571

_MG_6561

_MG_6598

_MG_6601

_MG_6609

A ovo je bio sladoled koji je Šime ranije pripremio. Tko me zna, jasno mu je zašto ga na fotki nema.

_MG_6619

Od svega pomalo (ili malo više) i najela sam se k’o prase.

Mama je kod sebe organizirala malu radionicu kuhanja po makrobiotičkim načelima i pozvala eksperte, Snježanu i Natašu, da nam u tome pomognu. Ja sam ovaj put samo fotkala i, naravno, jela.

U nedjelju su se izmjenila sva godišnja doba, a menii je bilo suđeno da oko 10h bude – jesen. Počela je prokleta kiša baš kad sam pedalirala od Kustošije do Kvatrića. Pokisla sam ko miš. Snježana je zato predložila da nam napravi Ume Sho Kuzu. Neću lagati, bila sam skeptična. Naročito kad sam liznula pastu od umeboshi šljiva. No onda sam shvatila da mi je u biti poslužena sasvim pristojna juhica. Ako krijepi dušu i tijelo, even better.

1

Kad smo se svi okupili, prvo smo malo razgovarali o filozofiji na kojoj se temelji makrobiotika, kvaliteti namirnica, načinu začinjavanja jela i još ponekoj digresiji. Snježana nas je upoznala s menuom koji nam je odabrala. No, ručak se neće sam skuhati pa smo svi prionuli poslu.

A kako je onda izgledala gozba…

2

Počeli smo s juhom od cikle i buće.

3

Zatim smo slistili glavno jelo – tempeh s brokulom i arame algama, prešano povrće s klicama i basmati rižu.

4

A na kraju smo se sladili kremicom od jabuka.

Ma za prste oblizati.

5

Glavni i sporedni glumci ove priče. Svi siti i veseli. Osim moje mame koja je zaigrala poker.

6

Ovdje možete pročitati sve recepte.

Hvala svima na ugodnom društvu, Snježani i Nataši na pripremi fine papice, a posebno hvala mami na organizaciji svega ovoga <3