Nema tako dugo da sam u virtualnim bespućima nabasala na stranicu na kojoj sam se (pre)dugo zadržala. Početno oduševljenje postepeno je prešlo u neku anksioznost i jal.
Tu smo gdje jesmo. Životni standrad nam je sve lošiji. I vlastiti kriteriji primorani su u stopu pratiti političke i ekonomske promjene. Zadovoljavamo se mrvicama. Iako ulažemo velik trud u održavanje svog mikrosvijeta, polako i nesvjesno mijenjamo svoje “ja”.
Ovo je stranica s početka priče. Čini se kao da žive svoj san. A mi tonemo u noćnu moru.
I što nam je onda činiti? Ukoliko ne planiramo emigraciju, očito nema druge nego skočiti na glavu i uložiti još veći trud. Po mogućnosti u ono što vjeruješ i što voliš.
Čini mi se da je tako razmišljala i protagonistica ove priče.
Kao što sam i ovaj blog pokrenula isključivo s ciljem da pokušam barem nekoga potaknuti na kvalitetniju prehranu, tako sam i ovaj “projekt” započela vrlo iskreno i bez ikakvih skrivenih namjera tj. da bih, kad već svojatam djelić interneta, pomogla ljudima koji rade ono u što i oni i ja vjerujemo – šire svijest o važnosti kuhanja i samostalnog pripremanja obroka.
Jest da izbor nije baš velik, ali točno sam znala kome ću se prvo obratiti.
Znam da sam jednom prolazila Preradovićevom i spazila malu tablu s natpisom “Plavi lonac”. To mi se gotovo subliminalno urezalo u pamćenje. Vjerojatno sam u nekoj žurbi samo projurila dalje jer se zapravo nisam sjećala o čemu se tu radi. A onda me drugi put podsvijest zaustavila i pročitala sam i ona sitnija slova “radionice kuhanja”. Pomislila sam: “Ma daj, to kod nas actually postoji?!” Netko je skočio na glavu.
Vesna Vrkljan vlasnica je i voditeljica radionica kuhanja u Plavom loncu. Koncept Plavog lonca je da je rad organiziran u manjim grupama kako bi svaki polaznik mogao aktivno sudjelovati i kako bi se postigla opuštena prijateljska atmosfera. Sve informacije možete saznati na njihovoj stranici koju, moram napomenuti, redovito ažuriraju datumima novih radionica.
Vesna nas je sve dočekala s osmijehom na licu i svježe iscijeđenim sokom od agruma.
Ja sam se malo bacila na istraživanje interijera koji je izuzetno slatko i ugodno uređen.
Tema ove radionice bila je izrada sushija.
Ali smo prvo napravili sladoled od đumbira. Mljac.
OK, riža je gotova i ide na hlađenje dok mi ćakulamo s izuzetno simpatičnom Vesnom koja spremno odgovara na sva pitanja.
Sushi time!
Prvo treba očistiti i nasjeckati sve namirnice. Ako je općenito važno da su namirnice svježe, kod sushija je to naročito važno.
I tako 4 h prođe dok si rek’o keks. Najeli smo se sushija (a bome i ponijeli zavidnu količinu doma), zasladili se slatkačem i nadasve kvalitetno proveli jednu večer.
Radionica kuhanja nije samo kuhanje. Cijeli je niz pozitivnih efekata odlaska na neku takvu radionicu. Upoznat ćete nove ljude, naučiti nešto novo i korisno, zabaviti se, susresti se s novim okusima… Osim toga, mislim da je jako dobro otići na takvo što i s prijateljem/icom ili boljom polovicom. Razvija se osjećaj bliskosti, potiče komunikacija i suradnja i konačno, otići ćete doma bogatiji za jednu lijepu zajedničku uspomenu.
Sumnjam da želite za nekoliko godina pričati ovakve anegdote – “E, znaš ono kad smo pili čaj u Avenue Mallu, šutili smo jer nam je taj dan bilo i previše izgovorenih riječi na poslu, ljudi su prolazili pored nas s vrećicama punih stvari koje si zapravo ne mogu priuštiti, a djeca su ponavljala onu glupu pjesmicu s reklame od neke banke”.
Pa eto, bilo da je to za Valentinovo ili neku drugu priliku, ovo bi mogao biti jedan jako lijep poklon osobi koju volite. A sigurno ćete ju još više voljeti kada vam doma pokaže što je naučila. Poklon s kojim su svi na dobitku.
Plavi lonac
Preradovićeva 32, 10 000 Zagreb
Facebook
http://www.plavi-lonac.hr/
plavi.lonac32@gmail.com
095 9101 575
Čips od kelja
Sushi
Sirovi krekeri, francuska salata i hummus